Dear 2020... | Gabrijela Franc
What a crazy year!
Već nekoliko tjedana pokušavam napisati ovu objavu, no nikako ne uspijevam. Moram priznati, ponestalo mi je inspiracije. Nisam nikako mogla složiti rečenice koje bi imale smisla, no danas sam skupila snage, i odlučila na pravi način završiti 2020 godinu. U tome će mi pomoći ova objava i video u kojemu se nalaze uspomene nastale u 2020. godini.
Ova godina bila je sve samo ne dobra. Svašta smo preživjeli, od novog virusa do poplava, požara i potresa. Pozdravili smo se s puno osoba koje su nas nažalost napustile. Nekima od nas godina nije dobro počela. I prije globalne pandemije imali smo problema, no to se još više povećalo pojavom novog virusa. Sjećam se objave u kojoj sam napisala moje mišljenje o globalnoj pandemiji. Također se sjećam kako sam na početku godine sudjelovala u raznim projektima u poslovnom svijetu. Imala sam odličan tim koji izuzetno poštujem i radujem se budućim suradnjama. Neki od vas ne znaju, no na početku koronavirusa, Hrvatsku je zadesila prirodna katastrofa, potres. Dogodio se u Zagrebu. Iako smo sat i nešto vremena udaljeni od njega, svejedno smo osjetili taj isti potres. Sjećam se trenutka kada mi se krevet počeo ljuljati i nisam znala što se događa. Bilo je nekoliko uzastopnih potresa, no nisam bila u strahu, nego sam se pravila da je to najnormalnija stvar. Sjećam se tuge koja je nastala nakon što sam vidjela koliko je ljudi ostalo bez svojih domova. Prihvativši da je to normalna prirodna pojava život se nastavio. Prvi dio godine također je ostao obilježen po online nastavi i nemogućnosti kretanja. Mislim da je svima nama nedostajalo to što se ne možemo vidjeti sa svojim bližnjima i prijateljima. To su bili dani kada su ljudi isprobavali različite novitete, istraživali, posvetili se svojim hobijima i sl. Neki od nas su imali i online natjecanja. Približilo nam se ljeto i tu je nastala manja promjena, odjedanput smo se svi mogli kretati, kao da je virus bio stavljeni u drugi plan. Ne žalim se, bila sam sretna što sam mogla otići u Sveti Martin na Muri i posjetiti Mariju Bistricu. To je bilo razdoblje kada sam mogla pomoći obitelji sa svakodnevnim obavezama. Razdoblje kada sam obožavala duge šetnje i druženja. Nakon toga počela je nova školska godina koja je opet bila osuđena na online nastavu. Ostalo mi je u sjećanju kratko, ali dragocjeno vrijeme kada smo normalno pohađali nastavu s maskama i svakodnevnim mjerenjem temperature. Stigli smo do kraja godine. Iskreno, bila sam uvjerena da će prosinac proći u redu, no bila sam u krivu. Opet su nas zadesili potresi, i to puno jači nego na početku godine. Sadašnji potresi ostavili su dublji trag u meni, no vjerujem da će i taj strah s vremenom proći. U životu se sve događa s razlogom pa tako i sve to što nas je zadesilo u ovoj godini. Željela bih se zahvaliti svima koji su bili uz mene ove godine. Zahvalna sam na svojoj obitelji i prijateljima. Jedini pozitivni aspekt ovih potresa jest taj da su gradovi popucali, no srca su se ujedinila. Mislim da smo nekako postali složniji, da smo počeli shvaćati koje su vrijednosti važne. Počeli smo bolje upoznavati sami sebe, biti ponizniji u nekim stvarima, i shvatili smo da na ovome svijetu svatko od nas ima svoju svrhu. Neki su ju pronašli, a neki ju još traže. Zahvalna sam što mi je ova godina oduzela toksične ljude, što me je izazvala u mnogim situacijama i dokazala mi da zaista mogu puno, samo moram vjerovati u sebe i sjetiti se koji je moj krajnji cilj. Također, pokazala mi je da se planovi nesvjesno mijenjaju i da smo mi ti koji određuju kako ćemo reagirati u pojedinim situacijama. Uvijek možemo promijeniti nekoliko planova, no bitno je stići do cilja kojeg smo si zacrtali. Želim da mi svi vi ostanete dobri, zdravi, pozitivni i sretni. Jednoga dana sjećat ćemo se svih ovih stvari, no bit ćemo ponosni na sebe jer smo uspjeli sve to preživjeti. Molim vas nemojte prestati vjerovati u ljubav, samo jer ste upoznali ljude koji ne znaju kako voljeti. Nemojte biti teški prema sebi, shvatite da ste i vi samo ljudi i da vam treba vremena. Zaista, kažem vam, u životu se sve događa s razlogom, samo trebate vjerovati u sebe. Pišem vam ovaj tekst uz pjesmu BTS-a po imenu Life goes on, i stvarno vam poručujem da život ide dalje. Uživajte mi u novoj godini i sjetite se, samo nebo vam je granica!
Voli vas vaša Gabrijela. ❤️
Comments